Evropska vidra je kopnena zivotinja najbolje prilagođena životu u vodi i nema boljeg kopnenog plivača od nje. Točnije ime bi joj bilo, zapravo,
vidra starog svijeta. Neumorna je i zaigrana.
Najviše lovi u močvarama i rekama, mada je ima i u jezerima. Nažalost, vidre su često meta raznih zamki koje je čovek postavio drugim životinjama.
Ženka sa mladima zauzima manji teritorij u sklopu velikog područja mužjaka.
Prvenstveno se hrane ribom. Jede svaku vrstu ribe i nije izbirljiva. Ipak najdražu poslasticu pričinjavaju joj jegulje. Takođe se hrani i žabama, kukcima, mladim kunićima, rakovima...
Nemaju odredjeno vreme za parenje, pare se u svako doba godine. Ženka u svojoj nastambi, koju je iskopala obično među korijenjem drveta koje raste u blizini rijeke, najčešće okoti 2-3 mladunca. Mužjaci spolno sa 18 meseci, a ženke sa 2 godine. Prvih šest tjedana života mladunci su potpuno bespomoćni i žive samo
od majčina mlijeka. Mužjaci ne sudjeluju u podizanju mladih. Nakon osam
do devet mjeseci mlade će se vidre prvi put odvojiti od majke na kratko
vrijeme. Potpuno samostalne postaju s dvanaest mjeseci.
Početna stranica 
