ŠTENEĆAK je virusno oboljenje koje predstavlja jedan od vodećih uzroka uginuća pasa u cijelome svijetu. Javlja se najčešće kod necijepljene štenadi u starosti od 3 do 8 mjeseci, ali i kod odraslih pasa koji nisu cijepljeni. Bolest se javlja u više oblika, a sekundarne infekcije i komplikacije znatko otežavaju prognozu bolesti.
Prvi simptomi se javljaju 3 do 5 dana nakon infekcije. Pas ima izuzetno visoku temperaturu, nema apetita, pojavljuje se vodeni iscjedak iz nosa i očiju. Navedeni simptomi se često zamjenjuju sa simptomima prehlade, tako da to treba imati na umu.
U slijedećih nekoliko dana vodeni iscjedak iz nosa i očiju mijenja se u žućkasti, ljepljiv i gusti iscjedak, ponekad čak i veoma taman. Javljaju se i simptomi oboljenja organa za disanje u vidu kašlja, bronhitisa, upale pluća. Na koži se mogu pojaviti gnojni čirevi. Oboljela životinjica dobiva obilan proljev koji može dovesti do ozbiljne dehidracije cijelog organizma. Tjelesna temperatura počinje naizmjenično padati i rasti. Opće zdrastveno stanje životinjice također varira. Teško je nešto prognozirati.
U drugom slučaju oboljenja 2 do 3 tjedna nakon infekcije kod nekih pasa dolazi do pojave nervnih simptoma koji započinju kao kratki napadi i grčevi, trešenje glavom i žvakaći pokreti. Kasnije se mogu javiti epileptični napadi, nekontrolirano kretanje, cviljenje, gubitak ravnoteže i koordinacije. Obično psi sa nervnim simptomima ne prežive, a ako i prežive ostaju im trajna oštećenja.
Postoji još jedan oblik štenećaka koji se javlja kada virus napadne kožu šapa i nosa, pa na tim mjestima dolazi do promjena sličnih orožavanju (bolest tvrdih šapa). Liječenje se može uspješno izvršiti.
Uspjeh liječenja ovisi o brzini reagiranja vlasnika odnosno o sposobnosti vlasnika da prepozna prve simptome i zatraži profesionalnu pomoć, kao i od sposobnosti psa da odgovori na virusnu infekciju.
Cijepljenje protiv štenećaka mora se provoditi kod svih starosnih kategorija pasa i mora biti pod kontrolom veterina.